Jedna od najuočljivijih razlika u igri između profesionalca i amatera je nacin izvođenja udarca. Amater kreće u forhend spin rukom a profesionalac telom. Jedna indikacija toga je položaj nogu pre i posle udarca. U mečevima profesionalaca se vidi da takoreci skoce uvis kod forhend spina. A vidi se i prebacivanje tezine sa zadnje na prednju nogu (kod dešnjaka sa desne na levu) najlakše po tome sto se peta desne noge podigne nakon udarca, a i noge se nakon udarca okrenu prema napred. Kad se udarac izvodi celim telom postiže se znatno veća snaga udarca, pa je moguće veće angažovanje sunđera gume a time i veće varijacije brzine i spina. A brži je i povratak u osnovni položaj. Manja mogućnost povrede. Ljudi koji udaraju forhend spin samo rukom imaju veću šansu za probleme sa leđima (znam jer sam ih imao dok sam zamahivao samo rukom).
Za one koji to nemaju prirodno, dobar psihološki pristup vezbanju udaranja telom je da zamislite da je loptica teška 10 kg i da treba da je prebacite preko mreže, jasno je da tada morate prebacivati težinu tela unapred tokom udarca. Najlakše je uvežbati takav forhend tako što stanete u bekhend ugao i igrate samo forhendom, tada to nekako prirodno ide zbog položaja nogu u odnosu na putanju loptice. Štaviše, možete primetiti da nakon nekog vremena nije potrebno zamahivati rukom ni malo, prebacivanje težine napred-nazad je dovoljno a ruku samo držite opušteno pored tela, sa prebacivanjem težine ona će sama ići gde treba i koliko treba. Za jači udarac - više angažovanja nogu, malo niži stav. Za vrhunske domete - probajte da kopirate Xu Xin-a, ko uspe neka javi.
Zaključak je da se najvažniji udarac u stonom tenisu zapravo najbolje izvodi - nogama.
