
evo se blizi kraj godine i mislim da je drugarski da Vas upoznam sta se desavalo u ljutim okrsajima kumovskim od aprila meseca do sada.
Prvo hocu da Vam se zahvalim sto ste mi u nekoliko svojih sugestija dali odrednice kako da sprovedem u delo svoj naum a da pri tom ne dodje do "nezeljenih posledica"

Najteze mi je bilo ono Prvo sto sam morao da uradim i prihvatim a to je - da izmenim svoj odnos prema stonom tenisu, pa da iz igraca "lipicanera" (citajte atrakcioniste koji je samoljubivo uzivao u par svojih poteza, uvezbanih a lepih za oko) pocnem da stvaram srcanog "borca", marljivog radnika i ucenika, da usavrsavam pokret pri kontaktu sa lopticom, "rad nogu", strategiju kako da POENTIRAM . . . i tako postadoh "poenter"

I tako su poceli treninzi "sam sa sobom" za stolom, gde su se u praksi uvezbavali udarci i serve (sa YT vecinom) . . . pa sam se pomakao iz svoje garaze "medju ljude" i poceo da igram u sali, sa poznatim i nepoznatim ljudima . . . pa opet treninzi . . . pa sam polako shvatio da mi loptica vise nije protivnik vec da se pocinjemo druziti i razumevati medjusobno. Legendarni Primorac OFF- sa 05-com na "forhendu" i 25-com na "bekhendu" je kombinacija cije mogucnosti jos uvek usavrsavam a dobrim delom i koristim vec.
A sa Kumom i dalje redovno (bar dva puta nedeljno) igramo, igramo zestoko . . . i dalje me vecinom pobedjuje sa jedan - dva seta razlike (nije Kum dugme!) i popijemo po pivce posle igre. . . a nekad i izgubi sa tom razlikom tek reda radi.
U celoj toj prichi najvise sam se izmenio Ja, odusevljava me to "otkrivanje sebe za stolom" jer iste ruke, isto telo, ista glava . . . a vec sam dobrano presao onu granicu svojih mogucnosti koju sam sam sebi postavio nekad pre!
Zivot mi je postao kvalitetniji za svu kolicinu fizicke kondicije koju sam dostigao, bolje koncentracije, ma podmladio sam se bar 15-ak godinica

A u nekim osnovama ste i vi "krivci" sto je to tako! Da ste mi zdravi i veseli!