Postoji dani kada ne ide ili dani kada ti se ne igra...
Meni su najgori dani kada sam se prejeo pa došao da igram, sve oću da ispeglam po onom stolu ako se samo pomerim pa igram tek tako da sam tu.
Druga opasnost za mene je kad mi padne šećer, onda mi se tresu prsti i izlaze mi zvezdice ispred očiju.
Kad igram sa nekim u tom stanju, stvarno nisam ni za šta, ali to nije puštanje.
Predpostavljam da i drugi (scvlada) imaju takve neke dane. Na protivnicima je da to iskoriste i da zapamte osecaj pobede
