Primetio sam da se brze pomeram kad odrzavam neku malu tenziju u misicima nogu, stomaka i ledja pre udarca. Recimo dok je protivnik na servisu, ako stojim kilavo i oklembeseno na petama kao sto uglavnom stojim, treba mi pola sata da se pomerim i udarim loptu, pa uglavnom promasim. Ali ako malo zategnem stomak i ledja i spremim noge za pokret pre nego protivnik udari loptu, onda bude lakse. Cak je lakse i udariti loptu ako u udarcu ucestvuju i trbusnjaci. Blok je isto bolji u tom slucaju, tj kao da je reket stabilniji . Ovo je u sustini vrlo slicno tehnici cupkanja pre prijema servisa koja se moze videti kod nekih mladjih igraca i mislim da isto ima za cilj da da tonus pomenutim misicima. Jer ako se u mislima spremite za recimo iskakanje ulevo, a lopta ode desno, ipak mozete stici tu loptu jer su napeti misici spremni za brzu reakciju.
Nisam ranije o ovome razmisljao, juce mi palo napamet pa sam probao. Ali sam isto tako primetio da se vise umaram u takvim poenima gde se trudim da drzim misicnu tenziju tokom celog poena. I onda mi treba vise vremena izmedju poena za opustanje. A sve ovo me podseca na opisano u temi 'Stoni tenis i borilacki sportovi', oko ucesca celog tela u udarcu. Tamo sam isto pomenuo da sam gledao kako sensei izvodi udarac a zatim u delicu sekunde prelazi u lagan opusten hod dva tri koraka, pretpostavljam da je takvo nesto znak da ume dobro da zategne i opusti misice u vrlo kratkom vremenu. Cenim da bi tako nesto bilo vrlo korisno u stonom tenisu, samo kako se tako brzo opustiti nakon svakog udarca?
