Odigrao sam prvi mesec sa ragzama.
Ovo me već nervira. Ja se posle mesec dana naviknem na bilo šta. Kada uvidim prednosti i mane gume ja probam da koristim prednosti a sakrivam mane.
Prvi put u životu sam se odmaknuo jedan korak od stola i sada igram kao da sam pravi spiner
Polivam sa obe strane kao da u životu nisam drugo ništa ni igrao.
Sviđa mi se što je reket malo lakši nego da su dva tenergija na njemu. Smeta mi što nemam onu prodornost ali to nadoknađujem bezobraznim uglovima. Kad mi protivnik da vremena desi se da povučem bananu kao u crtanim filmovima jer lopta bukvalno krene od stola a onda kad dođe oko mreže počne da se vraća na sto. Neki put ne verujem da je lopta uspela da se vrati na sto.
Stigao mi je novi par tenergija a ja nisam načisto šta da radim. Prosto je smešno da oklevam da stavim ubice na reket. Možda stvarno završim sa jednom ragzom i jednim tenergijem i počnem da vrtim reket.
U stvari sa ragzama sam prestao da igram kontru jer nekako uspevam da stignem da uvek trgnem loptu i da joj dam rotaciju. Sa tenergijem to ne bi stigao zbog težine pa bi lupio po jadnoj loptici onako čisto bez spina.
A da ragze sam zalepio na ALC i nastavio sam sa tom daskom. Nemam neki pravi razlog. Banalno je da mi se posle Photina drška kod ALC-a mnogo više sviđa. Photino je bio ravan a ALC je anatomski. Baš čudno jer na te stvari ja inače ne obraćam pažnju.