od ivan » 21.09.2011, 16:42
Evo bas u ovom trenutku sedim na poslu a dvojica kolega igraju na stolu par metara od mene. Nivo igre - vrlo los. Oprema katastrofalna, reketi s kioska stari 10 god, potpuno izlizane gume bez ikakve hvatljivosti, i izvitoperen sto. Igraju do 21 jer je jednom od njih kako rece 'nekako bezveze da igra do 11'. Smeju se posle svakog poena, a narocito ako bude svinja. I to obojica. Po 10 sekundi minimum. Sad kad se prisetim prethodnih godina, uvek je bilo smejanja kad neko igra, i to je duzina smeha duza sto je veca pozicija u firmi nekog od igraca, dobro ajde mozda to sad nije bitno. Ali oba igraca se uvek smeju, kako je to razlicito od nekog takmicarskog makar i najnizeg nizeg nivoa. Igram i ja ponekad s njima, nekad cak probam i ja da se tako smejem, kontajuci mozda je to neki put za srecu, sta li, al ne ide. Da li oni vise uzivaju od ljudi koji se takmice? Jer onaj ko uci i napreduje sve je vise svestan koliko posla je pred njim, a onaj ko ne zna, on se i ne brine. Ko je tu srecniji?
Great minds discuss ideas, average minds discuss events and small minds discuss other people